Marchelo
honey_mici Ƹ̵̡Ӝ̵̨̄Ʒ:
Zivim u senci senke tvoje senke... i znam da znas:
jos uvek sminkam stvarnost tvojom bojom, jer drukcije ne umem
ne razumem, ne zelim pred laznim svetom celim da se lazno veselim...
To nije osmeh - to je grc. Ljudi su slepi.
Lepi dani, nasmejani, za tebe - za mene skice,
druge duge ulice, srce skitnice zgazeno nehotice...
Znam da znas. Jer u svim snovima ti vrtim sve te prazne reci
praznim danima. Nestajes. I prica odavno nije fer:
lepotica i zver - suvise razno. Sve je prazno.
Prazno je zarazno. Neprolazno.
Vracam se njima - zar mislis da se stvarno ponosim time?
U mojoj glavi posle svega sve one nemaju cak ni ime...
...samo te oci posecene vetrom koje sjaje bas kao i moje
- znam da znas, al ne vidis i ne cujes, i ne znas koje
male stvari se broje... i dok porazi se roje,
plasim se da priznam da postojis, rane gnoje... i da mi falis...
Fale mi dodiri, fale mi reci, fali mi osmeh
fali mi lice, fale mi lazi, fale sitnice
- dosta krivice! Ptice selice nestaju...
Ja ostajem i svi ti pogledi me plase:
prokleti srecni zagrljeni ljudi! ...te uloge su bile nase...
Samo moje i tvoje! A gde smo sad? Gledaj u mene! Nema mene...
samo sene uspomene... samo tragovi...
Koliko dobijes, toliko das. Ti nisi smela... znam da znas...
...znam da znas...znam da znas...
Refren:
Jedan zivot - gde prestajem ja, gde pocinjes ti
Jedna ljubav - gde stali smo mi, gde sad su drugi
Jedan zivot - gde prestajem ja, gde pocinjes ti
Jedna ljubav - gde stali smo mi, gde sad su drugi
Jedan zivot - gde prestajem ja, gde pocinjes ti
Jedna ljubav - gde stali smo mi, gde sad su drugi
...i reci, sta je to ponos, sta je to sram? Ne zelim da znam!
...i kad se svet srusi, na starom mestu bicu sam...
Sve suze sveta sprala je kisa. Na kraju nisi ni siguran
da si uopste plakao, niti da si dno dotakao...
...a nagao kakav jesam, slagao sam sebe da si laz
I vratio se svojim starim stazama...
Ali ni svi peroni sveta me ni malo nisu promenili:
i dalje isti blejer iz bloka, uvek mastarskog oka,
nikad izvan svog toka... mikrofon i dalje rokam na putu do doka luke srece.
I dan je taj sto me vara, plavetnilo neba misli skrece.
...a onda padne noc, prokleto dugi sati, sakatim srcem shvatim:
sitnice, ponos, inati nece mi dati da pratim trag - a znam:
sve je nista, slomicu kazaljke, vreme ce stati,
kosmos ce cekati! ...da samo umem da te vratim!!!
Trazim te, sanjam te pijanim ocima, u nocima, u tudjim licima,
u stanovnicima nekih drugih svetova - gde je nas?
Micem usnama bez glasa dok pada zaborava plast...
Cutim jer znam da znas. Uvek si znala i uvek znas! Ti...
Jedina moja, tebi koja odavno nisi jedina:
svaka sekunda kao godina, al' barem znam na cemu sam,
i barem znam da nema nas i spreman sam da budem nasmejan pred svima
iako te kad sam solo i dalje oblikujem od oblaka dima!
...i kroz paucinu vracam dane kad smo ti i ja jos bili tim
oprosti sto nemam snage da te slazem da ti zelim srecu sa njim
a i sta ce ti to od mene? Sve uspomene s kaputa stresi,
samo budi to sto jesi, tu gde si ... sta god da se desi,
ti budi okej i nikad ne saznaj kako to boli
kad nekoga volis a mrzis, kad mrzis a volis
i lomis se da izdrzis...
Ostaje nada da ce nekad negde neko hteti da shvati
mene.. moja lutanja, mastanja i sanjanja i znati da ih prati
i ko zna... mozda jednom nadjes me, tamo gde prestajem ja
gde pocinjes ti, gde stali smo mi, gde sada su drugi...
...ali sresces samo stranca, slucajnog prolaznika i pogled leden...
...iako te je taj neznanac nekada voleo vise od sebe.
honey_mici Ƹ̵̡Ӝ̵̨̄Ʒ:
Sveti bes
Prolog:
Njen duh je slobodan.
Sa drugom decom, rucicama od blata,
zeli da dohvati Sunce, i zagrli, k`o brata.
Ono joj sapuce tajne o zemlji iza ogledala...
"Ako u bajku verujes, nije se uzalud ispredela!
Duga je tvoja pruga! S druge strane ceka vise od cupa!
Tvoje oci su krila. Vode te svuda!
Dodirni dlanom grudi. Nije to srce sto kuca, ne ne...
To snovi stidljivo kuckaju spolja, da ih pustis unutra!
Tvoji prsti su kistovi! Oboji ljude sto se boje
da kroz temperament od crne tempere udahnu polen i ponovo
se rode
-tad ce imati pogled voden...oprosti im. Nacrtat ces sebi osmeh
opet.
Hiljade svitaca u ovoj veceri su tvoji fenjeri!
Tako je lako leteti kad dete si! Nek lebde sni,
preko zaspalih ulica! Kisna muzika nocas bira da budes ta
sa notama rosnim u kosi...navuci kostim od tila, i vec si plava vila.
Pogledom ozivljavas lutka, sledeceg sekunda tvoj Meda ti kaze
"Cekao sam te!Vodim te gde ne znaju jecaje!"
Skok visoko iznad krova - eto vas na repu zvezde,
on sapicom cepa nebo..."Kuda me vodis, Medo?
ne vidim te, ludice...oblaka pune trepavice...
Stani! Vidim zeravice...il` to ljudima svetli lice?
Stotine, stotine ljudi... lete ka nama...
na celu povarke - ono su tata i mama!"
...poput vetra laka, koktel smeha i placa,
koraca ka njima, blistavo kakva nikad nije bila,
i sad im prosta sto su otisli... ovde je toliko lepse!
Sve je od srca i pesme! Al` odjednom, sve se trese...!
Iza planina, pomalja se ruzna glava Dzina...
Svi ljudi oko nje postaju ljudi od dima i nestaju!
Ostajes sama ...i tad u ulicu zlog Dzina
prepoznaju lice svog strica... i na komade puca slika...!
1.strofa:
Staklici razbijene maste zarivaju joj se u oci,
peku je, i najzad vidi isto sto i svake noci:
ogromno telo nad njom, dahtanje s mirisom rakije,
hrapavi jezik od kojeg se jezi i svuda je!
Lepljivi znoj... i bol... i ta stvar!
Mac sto sece sve cedno u njoj!
... prljavi prsti u njenim ustima...
...drhtaj u butinama...
Ona vristi u sebi, rucicu pruza ka Medi, al` hoce li je cuti sada?
Od suza ga ne vidi jasno, a tako strasno boli je!
"Uzmi me, Medo, Medice moj, vodi me, molim te...!"
Al` nemi lutak ravnodusno gleda staklenim ocima...
Srce se izgubilo ispod plisa, utonulo u nista!
O zidove dobuju samo stricevi uzdasi i kisa...
I noc je gluva... i sve od spolja guta tisina...
Refren:
Sveti bes. Moje sve. Moja bol. Moj celi svet.
Sveti bes... i sta je greh? Posle il` pre,
po svoje vraca se.
2.strofa:
Pedeset mu je godina. Dok napolju oluja besni, sedi u fotelji,
lista knjigu, sad je na pesmi - "Gavran".
u pesmi pominje se samac, zamah krila i noc.
Zloslutna ptica sto je samcu jedini gost.
Noc kao ova. Samac kao on.
Ali, gavran...gavran samo je u pesmi toj,
samo ludost, to stvarno ne moze biti... ma, ne...
Prijatno pucketa kamin, on nastavlja vino piti.
U taj cas, zakuca neko. Covek se strese.
Magla mu je nekog dovela, k`o gavrana iz pesme.
Premda za drustvom ne cezne, ipak otvara vrata
i pred njima ugleda mladica satkanog od mraka,
Crni mantil, duga kosa, tamne oci i bes,
te oci koje mu se zabadaju ravno u svest...
On htede nesto da kaze, al` mu zafalise reci tad.
...sevnu munja, kad i mladiceva pesnica.
Jos jedna. Pa jos jedna. Covek se nadje na podu.
Dok skupa sa mladicem jeza i tama usetase u sobu.
Covek na sebi oseti nogu i pogled s visine,
i tada bespomocno kriknu... Ti, prokleti kurvin sine...!"
I to bese varnica, strela u mladicevo srce...
Ko zna zasto, on vrisnu i navali coveka da tuce
krvnicki, demonski, bez milosti, cime i gde stigne!
...covek pljuje krv, urlici se gube ispod cizme...
Onog trena kada mu nasloni pistolj na slepocnicu,
covek shvati da mladic nema kocnicu... i da je kraj...
Dok kaslje sopstvene zube, pokusava da pita "zasto?"...
...al` mladic sam progovori, i bese jasno...
Kako ti se svidja da budes s ove strane straha?
Tebi, koji si sejao strah? Kako ti je sada?
Da li ti se vrti film? Sve sekvence kad je mucis,
i kadar kad ti je dosadila pa je vise ne zelis u kuci?
Slika nje same na ulici, dok je slomljeno nebo lilo?
Ti... ti, bednice... ne znas sta je posle bilo!
Nisam ja kurvin sin! Ja sam sin stotine bednika,
takvih poput tebe, sto su joj bili nada jedina
da nekako izdrzava sebe, a potom i sina...
Za sitan novac - zenska toplina uz casu jeftinog vina...
Na kraju je dokusurila sida. Al` ima i veci bol:
da se rodis sa sidom! Ajde zamisli to!
Rodio sam se sa hiv-om, al` cu umreti s osmehom.
Ovo je tvoj kraj. Ti zavrsavas mojom osvetom.
Tupo "klik", tajac, pa jedan urlik u prazno
. kao sto je i pistolj bio prazan, smesi se mladic u tamnom.
"Sad si samo senka, jadnice. Nisavan pred strahom.
Dzelat tebi necu biti ja - vec zivot. Zvaces ga kaznom."
... i tad na svetlu blesnu igla sa sprica,
sto ga lagano izvuce iz dzepa mladic mracnog lica,
zari ga sebi u venu i bez zurbe istoci sok mrznje,
kapi svetog besa sto njime oduvek struje,
sablasno se osmehnu, napolju sevnu, on mu zabi spric u vrat,
ubrizga svoju krv. I to bese sah-mat.
Mladic otseta u mrak i ostase samo uzdasi strica.
...al` noc je gluva. I sve od spolja guta tisina.
Refren
honey_mici Ƹ̵̡Ӝ̵̨̄Ʒ:
Pismo bratu
1. strofa (Marcelo):
Dragi Milose... znam da neces ni citati ove redove,
al' me cesto muci pitanje kad zavrsim skitanje
i budan docekam svitanje - gde si ti?
Gde su te odneli vetrovi?
Ovi stihovi, tebi pisani, ne silaze mi s pameti...
Pa, slave ti, kako si mi?
Evo, reko' da ti bacim koje slovo...
Pod nasim nebeskim krovom bas nista novo...
Kao sto znas - trazili smo promene, dobili zamene
-pa sad bauljamo, kotrljamo se i prljamo u blatu,
bas kao i juce...
Stvarnost te tuce pa samo gledas bulju da izvuces.
Ja zapalio na fax. Paracin mi postao previse skucen.
...a BG k'o BG. Nekad suza, nekad me osmeh ozari
-rokam svoje, pa ponekog vikenda palim dole do starih.
Dobro su matori. Sta znam...
Isto, svaki dan. Isti san:
kazu, zivot je sljaka, al nek sve od sebe dam...
Caletov pogled se gubi, pali cigaru, gladi bradu.
Kuca nam jos nema fasadu... al' kaze, ne gubi nadu.
Pita kako je meni tamo u velikom gradu...
E, tata, tata. Zivim sa cimerkom u stanu od 26 kvadrata
i rokam solo kroz zivot od blata.
Stvarnoscu ne baratam, ne shvatam - al' se ipak smesim iz inata.
...a onda se setim da tamo negde imam brata!
Preko granice ispisuje nove zivotne stranice
a na ruci vise nema brojanice...
otudjio se od porodice, a kako ne bi i od rodbine.
Nisam ga ni video ni cuo, ima 3-4 godine... reci, Milose!
Granice nisu nista drugo do linija u atlasu,
al' jesu stvarne onda kad idu od srca ka srcu!
Ti sada pruzas ruke nekom novom nebu, nekom novom suncu...
tvoj mali brat je postao MC, radi album, ide ka vrhuncu
i cesto sanja te... nazad u dane pre i nase stare ulice:
ti i ja - blejanje i smejanje, kad leti dodjes iz Nemacke...
Doneses mi igracke i cokolade, pa sa Tomasketom palis do grada
-ja se hvalim ispred zgrade: don'o mi brat!
...i sat kuca i vreme leti...
al' i dalje boli kad se setim,
i dalje boli kad skontam da vise nikada neces hteti
da zajedno pikamo "Robokapa" na glupavom comodore-u 64ci,
da mi pustas Paca po celu noc dok ne popizde matorci...
Ej... secas se kako sam se kao mali bojao oluje?
Kad cujem one stare topole da huje, strahujem
-ti kazes, burazer tu je, ne brini
-a meni se cini, na nas srusice se...
Nisam kontao da sudbina zna i drugacije da nam srusi sve!
Da srusi sne... jer ljudi odlaze.
Cesto bez pozdrava. Cesto bez obraza
stide se svog odraza u ogledalu...
Al' ja sam tvoj i ti si moj!
...i dalje nemam sta da dodam...
Covece, krv nije voda - budi joj odan!
Refren (Nency & Marcelo):
Bar nekad seti se
(...bar nekad seti se...)
onih dana od pre.
Vreme protice
(...i vreme protice...)
al' secanje ostaje...
2. strofa (Marcelo):
Dragi Milose, lose je.
Znam da za tebe odavno proslo je
-a proslost je ta sto grize me,
iza zavese, kad sklonim oblake...
Burazer od tetke. A voleo sam te k'o da smo rodjeni,
jedva cekao leto da dodjes mi... da i ja imam starijeg brata.
Dobro se secam tog dana kad sam te zadnji put sreo:
leto 99, nebo prepuno ptica, prepuna glavna ulica
-i ti koji guras kolica! U kolicima mezimca!
Mala Mina... lepa je kao andjeo.
Jebote, moj se burazer sa zenom spandjao, decu izradjao!
Mic po mic, kontam: post'o sam stric...
pogledi nam se srecu... niko ni reci...
stojimo i cutimo.
Toliko bih ti mnogo kazao,
al' samo gledam.
Tako bih ti se bacio u zagrljaj,
al' mi neka beda u srcu ne da.
A taj tvoj hladan pogled me i dan danas sece,
covece, par reci rece pa ode, ja se to vece
spucao, k'o stoka, solo, kuci...
pitao se po sto puta kako to ljudi odjednom postaju tudji...?
...i vrteo kroz glavu sve svoje snove od malena...
...kako sam sanjao da jednog dana mozda zajedno odemo na koncert Cypressa,
sanjao da jednoga dana mozda zauvek budes tu gde sam...
sanjao, a onda se probudio i skontao da sam blesav!
Kraj je price i svako sledi svoju smernicu...
P.S. ... poljubi cerkicu.
Refren (Nency & Marcelo):
Bar nekad seti se
(...bar nekad seti se...)
onih dana od pre.
Vreme protice
(...i vreme protice...)
al' secanje ostaje...
Bar nekad seti se
(...bar nekad seti se...)
onih dana od pre.
Vreme protice
(...i vreme protice...)
al' secanje ostaje...
honey_mici Ƹ̵̡Ӝ̵̨̄Ʒ:
Suze
1. strofa (Marcelo):
I nocas gledam u zvezde. Pitam se, sta je sudbina?
Drhtaj u grudima. Zemlja vecito zedna za suzama
i bol sto obuzima. I nocas cekamo Godoa na stepenistu metroa
-sanjam sivo. A sanjao bih zivot...
O Boze, cije to grehove skupo placamo?
Cije dugove vracamo?
Svi uzaludni ratovi... kisni dani bez duge...
mladi zivoti na koje su cekale neke nove pruge...
Vise ne gledaj svoj dom andjele! Umreces od tuge!
Zbog laznog rodoljublja, vrsnjaci su ginuli
a nisu ni krivi...
O Boze, ja priznajem, ja sam PICKA - ja volim da zivim!!!
...a slike masu sa zidova, iako kazu da vreme leti...
Molim se suncu da nas se ponovo seti.
I kunem se Bogom, vala, nema tog ideala vrednog mog jedinog zivota!
Svi veliki filozofi-utopisti - hvala,
al' mene ne tesi ta spika o patriotizmu, dogme i lazne nauke.
Ja znam da mrtvi placu, jer srcem cujem jauke!
Jecaju i kunu... pitaju "Zasto?"... "Jel bilo vredno?"
Jel bilo vredno? Reci to majci sto je izgubila jedino cedo!
...a mi i dalje zivimo bedno i u ocaju...
Suze za raju u starom kraju. Celom svetu! Nek znaju!
Nek znaju da se ovde pucalo i plakalo iz istog ocaja!
Nek znaju da ni dan danas ne znamo ni razloga ni znacaja!
Rokao sam mikrofon u Tuzlu, primili su me kao brata...
Pa svima je dosta rata! Mrznja nije nasa, vec nam je data!
O tata, reci zar danas treba da mrzim Hrvata ili Muslimana?
Pa sve nas muci ista rana iz starih dana!
Ljudi su ljudi, bez obzira sa ovog ili onog meridijana.
Iste nas stvari plase...
Oprosti nam grehove nase.
Refren (Marcelo):
Oce nas!
Ja nisam taj sto zna, al' nadam se da bar ti znas
otkud toliki bol, suze i strah?
Pepeo pepelu i prah opet postace prah,
al' niko nece znati sto je na brata pucao brat...
Oce nas!
Ja nisam taj sto zna, al' nadam se da bar ti znas
otkud toliki bol, suze i strah?
Pepeo pepelu i prah opet postace prah,
al' niko nece znati sto je na brata pucao brat...
2. strofa (Edo Maajka):
E, Marcelo...
Jadno je nase i povodljivo stanovnistvo.
Covek kad nista nema, najlakse mu prodat zajednistvo.
Opet je uplakan cijeli Balkan...
Imamo velke nacije sa malo mozga.
Tvrde oceve i vodje - oni su nam k'o droga:
cijelo vreme biramo lose sisteme...
Dragi moji ljudi, pa vrijeme je da se krene!
Necu vise metke da ispucavam sa sumnjive pretke!
Necu cijeli zivot da zivim pocetke!
Mamu vam jebem: dje god da krenem - u Evropu,
ljevo, desno, napred, iza - treba mi viza!
...i nasa je glupost strah i neodlucnost.
Vecinska zelja da smo u mentalitetu sela.
Taman dobro krenemo - pa u mrznju skrenemo,
nemamo strpljenja za nove, pa onda venemo....
Zaboravili smo kako se smijat. Ti misici na licu
nam se jednostavno ne micu...
Hej, evo ga! Kad estradu vidim,
i opet nestane... kad se sjetim dje zivim.
Refren (Marcelo):
Oce nas!
Ja nisam taj sto zna, al' nadam se da bar ti znas
otkud toliki bol, suze i strah?
Pepeo pepelu i prah opet postace prah,
al' niko nece znati sto je na brata pucao brat...
Oce nas!
Ja nisam taj sto zna, al' nadam se da bar ti znas
otkud toliki bol, suze i strah?
Pepeo pepelu i prah opet postace prah,
al' niko nece znati sto je na brata pucao brat...
honey_mici Ƹ̵̡Ӝ̵̨̄Ʒ:
...De Facto...
Gluva soba. Mrak. Moj mikrofon. Lirika. I ja. De facto.
1. strofa:
Devedeset treca... cale se vraca iz sverca
ja i deca ispred zgrade, naivni, puni nade...
stezem ruku tati, ljubim ga... nemam pojma da gubim ga,
inflacija ga izborala i ubila...
Vraca se umoran i tmuran, bilo je sranja na granici...
Sljaka samo da bude oke porodici,
pa se smesi po navici da ne skontam...
I nisam kontao: blejao s klincima iz kraja,
tripovao da je Bugarska neka zemlja do jaja...
Dobro je, kazem, dobro je - tata se samo vraca sa sluzbenog puta...
Trese prasinu s kaputa, dok moje radoznale oci pilje:
Ej cale, sta si mi doneo?
...on se tuzno smesi, kesu dresi... dve cokoladice...
Dve cokoladice - jebote, ja skroz hepi!
Kad si mali, malo fali da od srece odlepis
...al ti malo fali i da se totalno zaslepis:
godinama nisam kontao sto su cokolade bile opore...
dok sam shvatio da se cimao da ne zivimo najgore,
da bude bolje... u zemlji gde je malo ko iskreno voljen...
Matori o tome retko spika, na tu temu cutljiv je...
tako je mnogo sanjao a zbog para nije nikad zavrsio studije.
I sve sto zna, zna iz tuzne zivotne prakse...
celog zivota slusa kako mu naredjuje neki ljakse
kome kinta pljusti, kupljena diploma sa zida sljasti...
a moj cale nije mogao... jer moje cale nije imao...
Moj se cale celi zivot cimao i bes se na mene preneo:
kad sam pricu skontao, zatvorio sam se u sobu i plakao..
popizdeo, a onda ustao i po prvi put pozeleo
da u mikrofon kazem sta mi je na dusi kad mi se celi svet rusi..
I od tada giljam. Do kraja, do cilja, do dogorenja fitilja...
Cizme od sedam milja...pa kako bude... pa kako bude.
Refren:
Dokle god stojim - ukljuci mikrofon da kazem svoje!
Dok god stojim - kad sam srecan i kad se brige roje!
Dok god stojim - dane brojim i sam sudbinu krojim!
...i rokam bas ovako... de facto!
Dokle god stojim - ukljuci mikrofon da kazem svoje!
Dok god stojim - kad sam srecan i kad se brige roje!
Dokle god stojim - dokle god stojim, dokle god stojim....
Dokle god stojim! De facto!
2. strofa:
Rhyme Animal stupa na scenu: Dex, Nesa i ja,
krenuli sa dna, sa mnogo snova u dzepu - i, ko zna?
mozda i uspemo u tom repu... ma, ja bih samo da kazem sta mislim
makar me svi terali u materinu lepu...
I to je to: bina k'o tron, pojacaj ton, srokaj mikrofon
bacao iskrenu liriku preko Bossove matrice, slusao X3Move smernice...
Skitnice sa ulice sad pisu poeziju, od grada do grada prave koncerte!
Podzemlje sirom zemlje: svi zajedno, kao jedno,
placeni nikako ili bedno al smo znali da je vredno:
ma jebes sve te pare, covece, samo nek je pozitiva,
bili k'o braca, nastupali za pljuge i flasu piva.
Tih sam dana bio srecan zbog svega sto nas spaja...
Al me rastuzilo kad sam sreo ortaka iz starog kraja.
Kaze: "De si, care... u kraju raspad sistema...
otkad te nema sve se promenilo, kontas koja sema:
stara ekipa se spucala, a mladji su u kurcu
-nit se smeju nit znaju da puste suzu; totalno hladni...
...osecaji gadni, da ti se zgadi... jos smo mladi,
a na sutra vec ne smes da se kladis - juce vuce pozadi...
Dani jadni, sta da radis... a mali burzuji se smeju:
uobrazeni, razmazeni...pa ne kontaju bleju...
Al' u tebe verujem, covece: srokaj svoju stvar,
i zaheftaj tim majmunima kar k'o car!"
Nisam skontao jel to bio savet il' zavet, al nisam nikad izbio iz glave
nameru da sjebem te cave, pa makar samo verbalno...
Makar samo da kazem sta bi trebalo...
Makar nista ne vredelo...
Moj mikrofon - moje ogledalo!
I zato giljam. Do kraja, do cilja, do dogorenja fitilja...
Cizme od sedam milja...pa kako bude... pa kako bude.
Refren:
Dokle god stojim - ukljuci mikrofon da kazem svoje!
Dok god stojim - kad sam srecan i kad se brige roje!
Dok god stojim - dane brojim i sam sudbinu krojim!
...i rokam bas ovako... de facto!
Dokle god stojim - ukljuci mikrofon da kazem svoje!
Dok god stojim - kad sam srecan i kad se brige roje!
Dokle god stojim - dokle god stojim, dokle god stojim....
Dokle god stojim! De facto!
3. strofa:
Konacno resen za solo, sve stare rane preboleo, odoleo,
spremno hitam u novo... sta god da se desi.
Pravi ortaci uz mene: Sale, Jelena, Zarko, Milos, Sima
-sve sto imam! Sa njima do kraja spreman da se cimam.
...i prva velika ljubav... neocekivana sila
kao na platnu filma idila sto daje snagu i krila...
Po prvi put voleo! Drzao oblake u rukama
cekao da je ponovo sretnem, deset meseci na slatkim mukama
do casa kada ce usne ponovo da se spoje,
kad vise ne postoje dvoje... jer smo jedno!
(skit: scena sa trga, Shorty & Marcelo se srecu i Shorty ga pita koliko ostaje u BGu,posto OneYa radi mixtape i trebalo bi da i Marcelo odradi stvar. Marcelo objasnjava da je u BG banuo samo na kratko, ali kroz nedelju dana on ce doci opet posto se, nakon desetak meseci, vraca njegova ljubav koja je otisla u inostranstvo. Zapravo je tada pao dogovor da se njih dvojica cuju u vezi prve saradnje izmedju Vanje i Marcela,i Marcelo obecava da ce se javiti, te pocinje da iscekuje svoj "duplo-veliki" dan...)
Cela vecnost i svaki moj san stali su u taj jedan jedini dan,
od maste tkan vise nego od jave...
mozda je bilo prerano da se jave ljubavi prave, ni danas ne znam...
al' od tog dana redje sam trezan...
moje cutanje, njen osmeh... a ispod tog magicnog smeska
krila se nova prica: sada ima novog decka;
samo je svratila da mi to kaze, sad mora da zuri,
kaze, zeli mi svu sreću, i dalje svoje snove da jurim...
(zvuk pucnja)
...i nesto je u meni tad puklo...
odjeknulo celim telom i negde u dubini umuklo,
i resio sam pratim samo svoju intuiciju:
Shorty, vodi me kod Vanje da srokamo tu "Definiciju"...
...i tako je sve pocelo: rimujem, dakle postojim
-bilo, jeste i bice. Dokle god stojim.
I dalje giljam! Do kraja, do cilja, do dogorenja fitilja,
cizme od sedam milja!
Refren:
Dokle god stojim - ukljuci mikrofon da kazem svoje!
Dok god stojim - kad sam srecan i kad se brige roje!
Dok god stojim - dane brojim i sam sudbinu krojim!
...i rokam bas ovako... de facto!
Dokle god stojim - ukljuci mikrofon da kazem svoje!
Dok god stojim - kad sam srecan i kad se brige roje!
Dokle god stojim - dokle god stojim, dokle god stojim....
Dokle god stojim! De facto!
...i dalje tu sam. I dalje u snu buncam.
I dalje spucan. I dalje recima pucam...
De facto!
...i dalje tu sam. I dalje u snu buncam.
I dalje spucan. I dalje recima pucam...
De facto!
...i dalje tu sam. I dalje u snu buncam.
I dalje spucan. I dalje recima pucam...
De facto!
I dalje tu sam! I dalje tu sam! I dalje tu sam!!!
...uvek i zauvek... dokle god stojim.
Navigacija
[0] Indeks poruka
[#] Sledeća strana