Otkad otišla si s drugim, imam želju da me nema, mrzim svako novo jutro, što bez nas se porađa.
Nigdje druga, nigdje brata, radost ne kuca na vrata, već odavno mi se ništa lijepo, i ne događa.
Da me nema možda ni'ko, ne bi zaplakao za mnom, u toj priči koja traje, ja sam zaboravljen lik.
Ali život ide dalje, čudne razloge mi šalje, da na malo sreće ima pravo, čak i gubitnik.
Ref. Da me nije redom bi, sve kavane propale, kom' bi pjesme pjevali, kom' bi zore svitale.
Da me nije 'ko bi te, kao oči volio, s taksistima kružio, tuđe žene ljubio.
|
|