Jedne proste Vojvodjanske zime, na salasu prijatelja mog, malo drustvo se skupilo iz grada, sve mladici iz dugih skolskih dana, a na vratima doma, uz plamen petrolejke, se smjesilo lice na nas.
Jedne proste Vojvodjanske zime, na salasu prijatelja mog, dok su ruke jos promrzle od puta dugo stresale pahulje s kaputa ti si prisla i od srca mi pruzila casu crnog vina, Kristina, Kristina
Dobra vam noc prijatelji, dobra vam noc dobro nam dosli, dobra vam noc prijatelji, sjedite tu i zapjevajmo svi...
Onda smo izasli na dvoriste, Ja i Kristina. Skripao je sneg pod nogama, ljubio sam je, ljubio. Da li se sjecas, Kristina?
|
|