Minutu pred kraj za naš oproštaj ja priznat ću grijeh ko slamku za spas. I past ću na dno, zaslužujem to da sudiš mi ti.
Da nam Bog noćas da ljubav kao zadnju priliku, rađe nego svijet uzeo bi nju. I nebi nitko kao ja tvoju ljubav tako čuvao, nju sam imao pa izgubio.
I stid me i strah što ostat ću živ, ne postoji riječ koliko sam kriv. Spreman je stol, da večeram bol odeš li ti.
Da nam Bog noćas da ljubav kao zadnju priliku...
|
|