Palo sunce iza surih hridi, mati ceka da se otac vrati. Umoran, sa polja, ka i svi tezaci. Vec je vrime da se podje spati.
Ali otac, ka uvik, po svome, u konobu na kapljicu svrati pa zapiva onu pismu ca mu lipu mladost vrati.
Zapivajmo nocas u konobi, nek se stare uspomene bude. Tudji covik nikad nece znati sto to veze dalmatinske ljude. Zapivajmo nocas u konobi, nasoj srici dignut cemo case! I onda kad ne bude nas bilo,pivat ce se pisme nase! ×2
|
|