U 12 se budim,onda spavam do jedan, onda setim se ko sam,onda prodje me jeza, onda zapalim pljugu,bas bih popio kafu, ali nema nema nema nema nema nema je zvoni telefon,neko zvoni na vrata, cupam gajtan iz zida,onda virim kroz prozor opet postar zvoni,ja sam iza zavese i nisam tu -za njega nisam tu
djokice,ti si isti kao ja nama treba vremena da nam duse zaplove da se srca spoje djokice,ti si isti kao ja nama treba promena da se snovi ostvare da nas ljubav pronadje
palim telefon,opet zvoni i zvoni, ajde recicu halo,bivsa riba me zove, ona jos to ni ne zna,opet pricacu s njom o nama u buducnosti. 4 je sata,opet boli me glava, vreme je da pozovem moju devojku novu, koja nije ni svesna da je samnom u vezi ; vazno da ja to znam
na ulici sam sam,to me opusta skroz mislim samo na to da treba da prestanem da mislim prema meni iz daljine ide poznato lice koje ne mogu da izbegnem,jer vec me vidi on se smeje,ja se smejem,pita gde si - ja ga lazem tu sam sta ima novo ? nema nista. i jedva cekam ono kao cucemo se cao i pobegnem,pobegnem opet pobegnem
sati je 7 na krevet,onda krce mi creva opet boli me glava,roknem dva kafetina onda ustanem,kazem : ovako vise ne moze od sutra ja sam novi covek 12 je budim se i spavam do jedan, vise ne znam ni ko sam,sta sam,gde sam i sto sam kamoli kad sam,koliko sam,kom sam koga to zanima
|
|