Ona para na ogledalu
iz dubine duše što dah je stvori,
za uspomenu otisak usana,
tako snažan a nestalan.
Sad lako mogu razumjeti
moć dana i noći Istine,
surove koliko sablja glavosječe
ili pak slobodne ljepotom
koliko i viđenje čeda iz kolijevke,
što majku bi u strahu obgrlilo.
I danas
I danas trajem raščerećen
nakon toliko porinuća i lomova,
zasada a i čupanja sile moje,
korijena mladosti slobode bi života.
Vidiš me!
Vidi me zlosrećo kako uspijevam
iz ploda vremenima trula i razmrskana,
utrta u prtine konja u galopu,
vidi, vidi me zavisti trgovačka
kako ponovo u pup postajem,
da cvijet, cvijet bez broja cvjetova
biti će u zanosu nudeći radost,
nudeći svima sa suzom zasićenom
nek uzberu bar jedan za se cvali,
uzmu mene, moj oblik, miris i boju!
|
|
članova
Ukupno članova: 185692
Statistika
Prisutni korisnici
