Stojimo na hridi more se penusa ljuto mracno nebo pesmu bure slusa dok nosi u besu morske pene mreze talas se razbija ruka ruku steze
I kad munje bljesak osvetli ti lice u tvom je oku luka suncana i tiha i sve moje zelje nadanja i snovi plove u tu luku traze utociste
Proslo je to vreme mladost je secanje zivimo u gradu snegova u prozoru samo nas ponekad miris starog bora podseti na dane lutanja i mora
I kad blagi smesak ozari ti lice u tvom je oku luka suncana i tiha i sve moje zelje nadanja i snovi beze u toj luci u smiraju dana
|
|