Nocas je umrla sva moja vera, do poslednje kapi jue upila zemlja. Nocas sam sama na svetu bila, duboko u srcu se gasila zelja da zivim sama u svetu tuge, pustinji hladnoj noci duge. Cak i kad svane sivi su dani, uz takav zivot... Nocas sam oci okrenula nebu, trazila zvezdu pod koju da stanem, ali sve su one pale na zemlju i dale mi snage da sebi priznam da zivim sama u svetu tuge, pustinji hladnoj noci duge. Cak i kad svane sivi su dani, uz takav zivot i smrt me mami. Ja zivim sama u svetu tuge, pustinji hladnoj noci duge. Nocas su andjeli sklopili krila, okrenuli glavu na drugu stranu i dali mi snage da sebi priznam da zivim sama u svetu tuge, pustinji hladnoj noci duge.
|
|