Kad izađem iz hale sa suncem iznad glave po putu kojim idem rastu divlje ruže bijeli oblaci lebde tamo-amo veseli šljakeri idu mi u susret nasmješeni zetovac poklanja mi kartu čeka me dom, kućica u cvijeću
Kako je lijepo živjeti ovdje kako je lijepo disat ovaj zrak
Nemam snage da se smijem nemam razloga za to nemam snage, nemam razlog
Nikad i nitko ne pokloni mi ništa sve sam sam svojim trudom steko Žene ljubim u suzama svojim kruh žderem u znoju lica svoga prijatelje imam dok ih stvaram oni drugi uvijek dođu sami
|
|