Bješe ljetnje veče palo sunce s neba odlutalo i zaspao val A na pjesku ispod stjene grlio je nju i mene neki topli žal tihi maestral
Katkad tamo iz plave tmine nad livadom od pučine gledao bi nas Obasip'o naša tijela suhim zlatom svog fenjera ljubio joj lik svetionik, svetionik A noćas me more pita baš na istom žalu tom u zagrljaju mjesto s kišom zašto ne dođoh s njom
Kad god padne noćna tama ona negdje možda luta sama koraci joj i ne znaju da ja idem da me sjeti na nju na njen dragi lik svetionik, svetionik
Bješe ljetnje veče palo sunce s neba odlutalo zaspao val A na pijesku ispod stjene grlio je nju i mene neki topli žal tihi maestral
Katkad tamo iz plave tmine nad livadom od pučine gledao bi nas Obasip'o naša tijela suhim zlatom svog fenjera ljubio joj lik svetionik, svetionik
A noćas me more pita baš na istom žalu tom u zagrljaju mjesto s kišom zašto ne dođoh sa njom
Kad god padne noćna tama ona negdje možda luta sama koraci joj i ne znaju da ja idem da me sjeti na nju na njen dragi lik svetionik, svetionik
|
|