mnogo je misli u srcu čovječjem nisu birane, nisu tražene sve su otete od onih prije nas ja sam nevoljom stigao u vaš grad
pokraj puta noć se spustila na nas na moju djevojku i na rdjav glas što je donijela od onih prije mene opet poljubih usne ljubljene
nije put kud ne ideš nije bol dok ne plačeš kad budem bijel biću sretan sretan i sam
onda dodje čovjek zavijen u plašt kaže da je prije mnogo godina slao pisma sebi, nijedno dobio sva su stigla ženi što je volio
nije put kud ne ideš nije bol dok ne plačeš kad budem bijel biću sretan sretan i sam
"zrela, puna ognja, šta je željela da li vjetra, ili pepela"
|
|