Na dlanu ti piše da trenutak je, konačno, povoljan. Ja ne mogu više – samo jedan tvoj pogled je dovoljan.
I, gle, ja ne umem da ti kažem ne! Nisam kriva što sam takav tip – kada dajem, onda dajem sve!
Sa puno strpljenja, ja ću čekati kraj tvojih lutanja, i bez uzbuđenja, razumeću sva tvoja ćutanja.
Pa šta! Ljubav ne treba za ponos da zna! Sama sebi uvek biram put, i na kraju greške plaćam ja!
Ti, ti si moj sledeći promašaj! Sad počinje sve, a ja mislim na kraj. Moj poraz već pravilo postaje. Kad prođe sve, ništa ne ostaje.
|
|