malo pognut sa sjetom u očima hoda kroz grad još ima srca još je ponosan još je uvijek mlad i jedino je stvarno sretan kad s dragim ljudima pije kad se bar prividno osjeća jačim od jeftinog vina, rakije
njegovo vrijeme prolazi uzalud donoseći samo prljavštinu i bol
Al ja mislim da ga odrastanje boli jer godine idu život ga je tek počeo slamati i gonjen nemirom zna gadno pasti tada sav slomljen pojuri još brže i mislim da će izgorjeti
proganjanje u najgoroj noćnoj mori da ne shvati da je postao kao oni
on je lik iz moga zloslutnoga sna njegova je priča smiješna tragična on je junak mojeg tamnog naličja njegovo prokletstvo još me proganja
|
|