iz povijesne kaljuže mitova i laži truleži nacije i "vekovnih težnji" prolama se poklič teških bolesnika iz ideološkog groba zovu na oružje gasne još jedan od ratova u nizu rane su bolne i duboke tu sinusoidu ljudskoga prokletstva ne želim osjetiti nikada više
megalomani i artisti kulta industrijom laži i propagande brizgaju supstrat patološke mržnje u umove pomračenih
iako nisam osjetio onu beskrajno bolnu stranu tog rata dio je mene ipak umro u njemu zajedno sa najboljima među nama
mnogi će ubrzo zaboravit sve jedni jer vrijeme, kažu liječi sve rane a drugi iako žive kraj nas kažu to i nije bio naš rat samo će ponekad s vremena na vrijeme tišinu gluhe balkanske noći i gustu mrenu ljudskoga zaborava proparati jezivi krik
|
|