Plove u tisini neke davne misli vracaju me danima kad sam bio dete i divio se beskrajno cudesnim zvucima njene mlade duse
Devojka je svirala najlepsu etidu danima u tamnoj sobi za klavirom u zanosu te muzike prolece prodje tuzna jesen dodje
Bila su dobra vremena dok sam tajno voleo i zamisljao je kako poljem sama ide Lice joj bledo a tanak joj struk u travi je na mom dlanu zaspala
Bila su dobra vremena dok sam tajno voleo dok sam svaku rec iz njenih usta zedno pio Noci u radu a dani u snu u sobi za klavirom sedim sam bez nje u sobi za klavirom sedim sam bez nje
|
|