Tu smo, na raskrscu, korak tezi od nebesa ko slepi putnici koje niko i ne ceka sad se kaju majevi, snene zore i nemiri pitaju zasto smo ih uopste i budili
Ne mogu zaspati u toj kuci od snegova ni vise ljubiti tvoje usne od pelina
Kad kisa prestane tudji san ces obaviti na mojim usnama neka druga ce ostati
|
|