Sklonite te maske bre il okrenite mi ledja oslobodite mi put pa neka teche moja reka i ucinicu bas sve bre, sve bre sto vam treba samo otvorite te karte da znam sta me ceka i nek me svako vredja neka udara u rebra ako alkohol je lek, ma neka budem trezan ali setice se mozda mene neko bice nekad mozda nisam ja unikat al sam zato izuzetak.. gde god da sam poso vratio se na pochetak dal je bog umislio da se zovem crni petak u krvi mi je rep gravura, ko voshtani pechat al daleko sam jos uvek od mog prvog `certa... neki podzemnik sa scene, u bundi je od nerca lozi klince undergroundom, a blista od komerca ponekad se pitam jel kroz prste smem da gledam onda shvatim da sam niko, i da imam posla precha maske su vam namrshtene, sad vam nema leka a i pozoriste zatvoreno, poruchio vam dekan kada skontate tu prichu upalicu vam svetla da sklonite te maske, i izadjete na megdan... RERFREN: nekad su se maske nosile zbog bala ulepsavale su noci dekoracijom kapitala sada ljudi maske nose iako to ne zele sve je postalo sad dvolichno, svi su protiv mene ponekad neka fleka kao udarac iz beka mali tracak nade bije, ko od oka treptaj ponekad moja tuga stane samo na par trena uspostavi se veza, i obuzne me seta pa se vrati onaj bol sto perspektivu secka uhvati me bedak bas kao da sam gresan tuga bol oplakuje za pola ovog veka i da nije bitno kolko ucinio sam gesta al u magli stoji ipak neka zamisljena sreca koju nikom nikom nikom, ni za zlato nedam mozda je to bina, mozda je to scena mozda samo previdjam ja neki zlatni pehar...... mozda nisam dobar al sam ipak srca meka kad sam mogo ovolko da izdrzim ovde ja da cekam drzao se jako nisam hteo da se predam nisam davao za pravo kad je iko reko beda ko titanik udaren sa nekom santom leda ljuljam svojom vodom, ali ipak ostah zedan crtam zivot rechima, al nestade mi kreda ostao sam sam, ostao bez teksta maskenbal jos uvek postoji ja i dalje zentam od maskiranih ljudi, od ljudi s puno kesha od pokrivenih lica sto daju lazan smeshak od sakrivenog kicha sto daje prazna pesma
|
|