Znam, zasto ove ptice podsjecaju bas na mene njihov kliktaj jezik mi razumljiv.. ali one sada dobro znaju da povratak ce jednom doci, da ce rodni kraj pohoditi bar jos jednom
Bijeli snjegovi se na Igmanu tope Neretva je nocas zavodila more Polja naranci na dlanu mi procvase Zelena mi Una u venama tece, voz za novi zivot sa stanice krece, opet nju u sjecanje dozvace..
A ja nisam vise u tom jatu mene ceka put u jednom smjeru i kao da sam sanjao to davno... Sebi grumen zemlje ponijet necu, dom je samo tamo gdje je lijepo, dom je tamo gdje volio sam jednom...
Bosna spava, mirno spava, k’o da svoju djecu sanja... a ja idem ove noci, bijelom svijetu i samoci...
|
|