Sad i ko zna kad ja osecam se jak da dusu otvorim i sve da izbacim kradem tudje godine i hranim svoje istine u slast
Ja trudim se sasvim da vatru ugasim jer opekotine i posekotine ne mogu da se izlece sa zeljom koja izmice, znao bi
Nisam ja pravio istinu nisam ja kopao grobove ja sam tu radjao sinove ja cu tu ziveti doveka, to znam
Hteo sam da shvatim kako sunce lepo sja lepota koju vidis uvek vuce, osvaja ali kada pruzis ruke grize te i opeci ces se
I nista nece biti vec se samo ponavlja pesma koju pevas niko zivi na shvata vazduh reci upija voda pere sramotne od njih
Nisam ja pravio istinu nisam ja kopao grobove ja sam tu radjao sinove ja cu tu ziveti doveka, to znam
|
|