U svome malenom stanu Večernja svjetla pališ I dobru kafu sada Možda drugom spremaš Često se pitam u sumrak Da li bar nekad žališ Što me više nemaš što me više nemaš
Onog tužnog proletnog dana Bili smo loše volje Mnoge smo uvrede rekli Do tada ne rečene Sad mi se čini draga Bilo bi mnogo bolje Da si pored mene Da si pored mene
Pozovi me na kafu sada Ako si tužna ili sama Došao bih da te čuvam Jer znam da te plaši tama Pozovi me na kafu draga Za ovu noć il život cjeli Suviše te volim i nikom više nikad Ne bih dao da nas djeli Suviše te volim i nikom više nikad Ne bih dao da nas djeli
Onog tužnog proletnog dana Bili smo loše volje Mnoge smo uvrede rekli Do tada ne rečene Sad mi se čini draga Bilo bi mnogo bolje Da si pored mene Da si pored mene
Pozovi me na kafu sada Ako si tužna ili sama Došao bih da te čuvam Jer znam da te plaši tama Pozovi me na kafu draga Za ovu noć il život cjeli Suviše te volim i nikom više nikad Ne bih dao da nas djeli
Pozovi me na kafu sada Ako si tužna ili sama Došao bih da te čuvam Jer znam da te plaši tama Pozovi me na kafu draga Za ovu noć il život cjeli Suviše te volim i nikad više nikom Ne bih dao da nas djeli Suviše te volim i nikom više nikad Ne bih dao da nas djeli Suviše te volim i nikom više nikad Ne bih dao da nas djeli
|
|