Došli smo lagano do kraja priče, sedeći u tišini sve tame, trudila se da ne drhti točeći piće, al' ruke su je odale same... A ja, začudo, ne osećam ništa, ona mi je odjednom beskrajno daleka, i sve nešto mislim u pepelu zgraništa, gine jedna ljubav a druga me čeka...
Plači, samo plači, gad sam, svima kaži, al' ako ti slučajno uzvale laži, ne budi lenja, samo me potraži...
Spakovao sam stvari i tiho se obukao, tu više nema šta da se traži, zašto bih žalio i zašto bih kukao, da sam prostak, što i jesam - slobodno mi kaži...
Plači, samo plači, gad sam, svima kaži, al' ako ti slučajno uzvale laži, ne budi lenja, samo me potraži...
|
|