Jos i danas zamirisi tresnja u proljece kao davno prije jedna tresnja danima daleko tamo gdje me vec odavno nije
Rekao sam kad poci sam mor’o spalite mi i kucu i njivu samo tresnju ostavite staru kad navratim da je vidim zivu
Sto to ima u ljudima tuzno da ulaze u tudje zivote ko to zivi u proslosti mojoj a jos nije umro od sramote
Rekao sam, u vjetar sam pric’o, nikog nije bilo da me cuje lijepu pjesmu ne voli bas svatko neko baca kamen na slavuje
Sto to ima u ljudima tuzno da ulaze u tudje zivote ko to zivi u proslosti mojoj a jos nije umro od sramote
|
|