Ti me svojom hladnocom ne kusaj i ne pitaj koliko sam star zuti kostur postala mi dusa to je meni od bolesti dar
Nekada sam u predgradju lut`o kao dete sanjao u dim da cu bogat i slavan da budem da cu biti drag ljudima svim
Pa i Ljubav, nije li zabavno, Ti me ljubis, a usne ko lim. Osecanje, moje uzvre davno, i nemozes da procvetas s njim.
No sa tugom, da pricekam bolje, Nije vazno, bude malo sete, Zlatnije, od tvoje kose boje, Skom mogu da pletenice pletem.
A ja bih hteo da sam opet tamo, Da se navek oprostim sasvim, Da ne budem vise slavan sam, I gledam ko dete u dim.
|
|