Prolaze gradom umorne bivse lepojke iz moje slatke mladosti. Skrivaju bore, s linijom se bore, vreme im smislja pakosti.
Najbolji momci sa korzoa, mladi lavovi, mangupi, ugursuzi, sad su soferi, magacioneri, kriju ih mracni bircuzi.
I kad o tome razmislim, ja sam kriv sto zivim s tim. Morao sam da se odselim, da se davno izgubim.
I da se nikad ne vratim, da ih onakve zapamtim, morao sam da se odselim kad mi je bilo dva'estri.
I ja sam bio decko s gitarom, mali car, sasavi boem za sve njih. Decko s gitarom, danas decko s honorarom koji ga odvaja od svih.
I kad o tome razmislim, ja sam kriv sto zivim s tim...
|
|