Uvek ista stvar...Vojne prolaze, ljudi ostaju Pokupe se logori, kandilo dogori, rovove zaspe mir I ostaje nekih kojih nema i poneki živi koji nedostaju Al' mržnjica rominja, sprema se škrinja za sledeci pir
Dobro stojim ja: tudj medj' svojima, svoj medj' tudima Ako si drugačiji problem si svačiji Nitko te ne voli i nisam neki lik Al' imam svoj krik - dinamit u plućima
Dug je put od krika pa do jauka i zato pusti priče da l' ću skoro tu To baš i nije tako važno k'o što se čini... Pišu proteste, prete, prave porote... Slabe su to sve ustave da ovaj huk zaustave.
Ja sam u Zagrebu, ja sam na Ilici Plešem po ulicama po kojima se ne sme Moj trag je na nebu u svakoj prilici Haram po tulumima prerušen u pesme
čim neko protrlja gitaru stvorim se k'o dobri duh Još se o meni tu i tamo krišom priča Pa i prodjem daškom starom Vlaškom nečujno k'o potepuh Jureći senke putem Kaptola i Griča
Ja sam u Zagrebu, ja sam u Osijeku - Kao fantom minem Splitom kad se budi Znam, neki me ne bi tu, al' u proseku Ja sam u svakom domu gde je dobrih ljudi
Kad zadnji tramvaj s Placa prode i kad se Dolac umije poznati refren netko zvižduće kroz Travno: "K'o ovaj stih razume taj čitav svet razume!" Na Trešnjevci i Dubravi ... gde god je ljubavi
|
|