Tvoja faca moja meta moja saka brza kao raketa, iza sebe ostavljam samo trulu krv i mrtav les, pokupim kes povucem bjeli prah da bi odjebo strah dok gubi mi se dah izlazim van i pokusavam da izgledam normalan. Sad sav naduvan trazim razlog da bilo koga izbubam, al prvo cu malo da ospavam prije nego opet pocnem da rasturam. U poponoc ja znam da moram poc jer neciji zivot je nocas moja plata, uhvatim te na ulazu dok drzim ti noz ispod vrata, ja te moram da ubijem al cu polako samo od meraka, prosuti ti krv pravo isped kucnog praga dok tvoja draga pizdi jos koji kris i ona ce da bude u krizi, osjecas da krv ti niz prsa klizi bio si ziv a sad vise nisi. Dok silazim niz stepenice krv brisem od maicu, ujutru citam novine pa vidi opet sam osvoio prvu stranicu ispod slike pise "ozaloscena zena i cetvoro dice" istog trena kazem mozgu da kaze srcu da nije na vlasti i da suza niz moje lice nece pasti jer ako pane zora nece da mi svane zato bolje je da nista neosjecam i da suza ne kane.
Moja dusa hladan zid, moj obraz nepoznaje stid Kad necija krv potece jedino tad osjecam da sam ziv, i uvjek sam ja upravu i nikad nisam kriv, pridji mi priko puta i bespotreban ce ti biti taj kriz.
Dok gledam kako Split budi se iz sna, zvuk Jadrana najlipsa melodija svog vrimena od srce mi udara dok usamljeno sunce prosipa sjaj po licu mom odlazim iz svjetlosti sporim korakom. Casa tame se prosula po moim ocima, pomislim sta sam sinoc ucinio pa me savjest proganja, sam sebi kazem vise nema pitanja, od sada doma cu da stignem prije svitanja. Opet krecem u lov, gladan, zedan nista sem sebe netrebam. Bljedo lice ubice po minutama postavljene udice veceras nekom moja ruka prisudit ce veceras neko zadnji dah ce da udahne da legne i da se vise neustane.
|
|