Na usni su joj bili, još, džem i bela kafa A knjige, rublje i ploče svuda po stanu Kada mi usred toga pruži narandžu jafa Na malom, kao leptir prozračnom dlanu
Bili smo tek znanci iz prve i zadnje klupe Navratih tog jutra po knjigu, na kratko Znam da tražila nije reči retke i skupe A istog smo trena zagrizli u gorko i slatko
Sećam se Mire, sećam se Mire Iza koje sto đavola vire…
|
|