Zatvorih oci nad vihorom boja Skrivenom maštom i iskrom na dlanu Iako prognan od prozora ljudskih Sa prvim mrakom jutro mi svanu
Tražih te vilo da spereš sa lica mog Zlato u prah što zaviscu sija Zamraci pogled,primi se jatu Razbudi maštu,boli i prija
Tiho u magli ti nestaje sjena Za kosom ja hodih od kose cu sniti I uvjek na dohvatu ruke Veliki život,velik' ce biti
A osmijeh je tvoj nad prahom i vatrom Slobodan lebdi i prkosi svemu Dali sam poganom maštom I bar ponekad ja dostojan njemu Kojom bojom Nas da obojim Da se više Sebe ne bojim
|
|