Ona imala je obicaj da misli Znala sniti i kad nije snena Procijeniti kad da krene kuci Pokriti se nebom zanesena
Gradila je mostove i skele Puštala se nizvodno da pluta Uvjek sama ogradena vjerom Nikad od vec videna i cuta
Cuvala je za sjecanje dokaz Mali treptaj beskrajnog na dlanu Poplocala stazu u tom smijeru Izabrala samo jednu stranu
Ljubila je samo znane oci Pritajeno posmatrala ljude Uzdizala blažene i ljupke Prezirala one koji sude
Silna li je bila njena slika Osvijetljena zarom njenog smijeha Dar života malobrojnih srecnih Uzor žene cistiliste grijeha
Ona imala je obicaj da misli
|
|