U jednoj zemlji dalekoj, behu to carobna vremena, vladase jedna kraljica, beskraj joj bese granica. Imase srce posebno, mada to nije ni slutila, u njemu bese skrivena vecnog prokletstva magija.
Oci je zle posmatrase, strasna se zavera kovala... Crni gospodar naumi, kraljici srce slomiti. Tako i bese secam se, taj crni mag je osvoji, kraljci srce prepuce, kraljevstvo tamom prekri se...
Nestade sunca mrak pade na raj. Vecna tama i tuga oznacise kraj. Iz slomljenog srca jos odzvanja glas, ja ga cujem ponekad u svakom od nas.
|
|