radi nepreglednosti necu kopirati Zenov post, ali mogu da kazem da potpisujem i da dodam jos po nesto. Posto moj otac ima petoro brace, da bi svi mogli da se okupimo na taj sveti dan, slava se slavi u kuci najstarijeg brata. Nisam sigurna da li je to obicaj kod nas, ili jednostavno prakticno resenje, ali tako je, a vece pre slave svaki od striceva obelezava u kuci sa svojim prijateljima i porodicom.
Kolac u crkvu na svestanje nosi otac sa sinom (hah, eto diskriminacije, doduse nisam se nikad ni nudila da ustajem tako rano
), zito sprema domacica. Tu je naravno sveca. Kum sedi tamo gde je sveca (jer jelte, kum je svetinja kod nas, sto se meni ne svidja, al dobro). Pre pocetka vecere, svi prisutni se kade, ja nosim zito da se svi posluze u isto vreme, a tada se i otpija vino. Vece se provodi u mirnoj atmosferi, u svima interesantnim pricama...
Muzika u pozadini mi se nikako ne svidja, jer sam prosto navikla da se docnije zapeva po neka kosovarska
Volim kada osetim da se domacin postuje, da je sve nekako ispunjeno radoscu...
Moram da napomenem koliko su mi smesne one zene, kada odem kod nekoga na slavu, ciji muzevi malo preteraju u picu pa pocinje 'diskretno' podbadanje laktom u bubrege hehehe... uvek se slatko nasmejem.
Od prosle godine sam odlucila da idem na slavu samo onima koje zaista postujem i volim, do kojih mi je stalo, nema vise onoga 'ajde, mora se, i oni nama dolaze' ...
rekla sam da me majka vise ni zapaljenom krpom nece naterati na tako nesto