(Šoba)
Najbolja igra je igra sa smrću, tu ti se uvek dobro piše, kad pobediš dobiješ mnogo, kad izgubiš dobiješ još više...
Svako ko je verovao u spas zna da postoji samo kao kazna, da li postoji veća od ove što smo spaseni baš ovde...
Čemu sada pogled tugaljiv, u njemu šta sam ja a šta ti, i nije važno ko je sudija nije važno ko je kriv, kad svi ćemo ispaštati...
Noćas je neko opet pregazio psa, ovaj put sam to mogao biti ja, jer creva rasuta po putu apsolutno liče na moja...
Strašno mrzim jebenu konačnost, kud god da plovimo tu su i obale, i šta ustvari treba zvati domom i šta ustvari treba…
Zato se privi ovde uz mene, i prekri me celog svojom kosom i telom, o Bože, kakav divan pokrov i kakav divan kraj za sve...
|
|