(Vlado Kalember & Srebrna krila)
Na vjetru sam, bez ikoga svog znaš da si kriv i biježiš od tog prazan je grad, otkucava sat čija je sad to htio bi znat*
Na kiši sam, k*o magla i dim život je naš, mi gasnemo s njim otkinut cvijet i raspremljen stol ljubav je to, i ponos i bol
Otvori dušu jer lakše je tad čaša je puna nek* toći se jad možda je sam i prijatelj tvoj pričaj mu, pričaj o njoj možda je sam u noći bez sna prijatelj tvoj, k*o i ja
Na uglu sam, dok s prozora trag pada na put, tvoj korak je plah odlaziš njime u prohladnu noć sad si k*o kralj kad izgubi moć
|
|