Uz istu pesmu ja ustanem, legnem i sanjam, što sanjaju verujem svi. Da jednom me stigne ta strela ljubavi. Na abrakadabra, taj hokus i pokus, i ćiribu i ćiriba, Odavno ja sam sebe navikla.
Sve lazem kad kazem da dobro mi ide, i nije se rodio taj, ili me ipak to vara osećaj. Ti umeš da čuješ, i da me razumeš, kad ne umem često ni ja. U tome lezi sva čarolija.
Kada u meni sve vri, i kipi, prekipi mi sve, smuti se posle i pre. S' pameti tad sam na Vi, oluja koja zna, Daleko sve od sebe da oduva.
Refren: Dođe zuta mi minuta, dođe kao zadnja kap. Ti mi svetlo upališ u mraku, i zaboravim ja na sve. Pa onda opet. Dođe zuta mi minuta, dođe tačka mi na i. Ti mi svetlo upališ u mraku, i opet dobro su mi svi...
|
|