Samo malo, sasvim malo, samo malo nama treba: snježni dan i nešto smijeha, dio čistog, modrog neba.
Pa da volim, pa da voliš, da smo sasvim od ljubavi, da je isto, uvijek isto, i kad sanjam i na javi.
Povedi me u park, pomiluj mi lice, kupi vrući kesten, hranit ćemo ptice. Kasnije bi išli bijelim bulevarom. Zagrli me srećo i ogrni šalom.
Samo malo, sasvim malo, samo malo nama treba: snježni dan i nešto smijeha, dio čistog, modrog neba.
Tvoja ruka, moja ruka, jedna drugoj tiho vele, baš je dobro, tako dobro, to što smo se danas srele.
Povedi me u park...
|
|