(iz mjuzikla Notre Dame de Paris)
Rekli su Bit će bolje, to igra je sudbine. Bog te uzeo k sebi, a ljubav ostaje.
Budiš me glasom zore, ljubiš bojama sna, maziš vjetrom u kosi... Znam, tu si, gdje sam ja.
Moje srce sad je katedrala, s nebom spojena, ljubav nju je podigla. Moja duša oduvijek je znala: s druge strane sna opet naći ću te ja.
Zemlja zemlji se vraća, a duša tvorcu svom, ljubav od svega je jača, ti živiš u srcu mom.
Smiješ se drhtajem zvijezda, mjesec ti košulju tka, grliš me mirisom mora, znam, tu si, gdje sam ja.
Moje srce sad je katedrala k nebu pružena, satkana od sjećanja. Moja duša oduvijek je znala: s druge strane sna opet naći ću te ja.
Moje srce sad je katedrala, s nebom spojena, ljubav nju je podigla. Moja duša oduvijek je znala: s druge strane sna opet naći ću te ja.
|
|