A suza vrela još plamti zeđ na usnama Dok tvoje ruke mole samo jednu kap sa izvora Tako mi godi da te mučim riječima Al kad te nema još dugo tinja žar tvojeg dodira
Kroz plamen zove trag koraka Al predubok je mrak parkova Sa meke svile svog jastuka Noktima bi do tvog ramena
Htjela bih za tren Iz grudi da ti otmem makar krik Kroz noć od kristala I za jedan tren da čujem kako puca ova noć Noć od kristala I nek se rasprsne u tisuću zvijezda što blješte dok ih ispijam ja
Tako mi godi da te mučim riječima Al kad te nema još dugo tinja žar tvojih dodira
|
|