On je otišao u dobi svoj slatkoj kad magle se spustile a crvi utekli, kad htje lijep cvijet uzbrati života igra se sruši, bogovi ga ukleli.
On je ostavio u barama splave, krhke ko i sam od stapki kukuruza, kad PUNK mu znamen išli su oteti tad tigar posta, ne bi tu suza.
Oštro zamahnu i vrisak proli svima je zima vene hladila, da čopor kockara ubit' bi dječaka želja za igrom ruku mu vodila.
Vlast i moć na nj se okomi, duge godine, tamnice, ludnice, svi prisni brati uza nj su stali, razum i ponos ne uzeše sudnice.
Evo Vam pjesme hrabri drugovi i krila moja kad pakao pali, prkosit volji i bijesu oholih gdje kule grade da biste znali.
|
|