Pise mi majka iz Beograda, Brine se, kako mi je,
Oni su kaze u redu, Pitaju kako sam ja?
U mome zive nemiru, Pobratimstva lica u svemiru, Polako ucim slovenski, Polako ucim slovenski.
Pisu mi djeca iz Zagreba, Brinem se kako im je,
Oni su kaze u redu, Pitaju, kako sam ja.
U mome zive nemiru, Pobratimstva lica u svemiru, Polako ucim slovenski, Polako ucim slovenski.
Ponekad popijem pice s predsjednikom Republike, Pita, kako mi je, Ne brini, kazem, sve je u redu, Igram svoju predstavu.
Jer u mome zive nemiru, Pobratimstva lica u svemiru, Polako ucim slovenski, Polako ucim slovenski.
Stanujem u Ljubljani, Ekskluzivan kraj, Industriska zona, Fuzine, Sretnem neke zemljake, Pitam ih, kako je?
Ne brini majstore, gura se, Djeca idu u skole, Polako uce slovenski, Polako uce slovenski.
Jer u mome zive nemiru, Pobratimstva lica u svemiru, Polako ucim slovenski, Po casi ucim se slovensko.
Kaj ti je deklica, Zakaj si zalosna? Kaj mi je, nic mi ni, Srce me boli.
|
|