Možda ja stvarno imam oboljenjce. Ma, ništa strašno, samo se malo smejem. Ja i moj televizor u stanu, juče je bio na ekranu jedan što ima pare za hranu.
Ponekad se sunčam na terasi. I herojski hrabro prkosim ozonskoj rupi. Pa ja sam pobedio i NATO pakt, odbranio svoj kontejner i šaht - civilni objekat.
Redovno njupnem lekić za smirenjce, i moram da kažem - osećam se bolje. Nisam gladan, nije mi hladno, možda je malkice dosadno, al' jebiga, ne može sve, s tabletom il' dve.
A možda ja stvarno imam oboljenjce. Moj televizor je počeo da bunca. Retko ga zalivam, fali mu sunca... i veštacko đubre.
Oboljenjce, tako mu tepam, jer od njega ću da krepam.
|
|