Iz svoga kuta promatram kisu.
Hodam i udisem suncani dan.
A kada snjezi, volim kad bijela
zavjesa pokriva usnuli grad.
S novom zorom tali se zivot,
bude se boje i vidim ih:
oni su rodjeni u bescutnom mraku.
Tko li ce njima... Pokazati put ?!
Pokazati put ?!
Pokazati put ?!
Pokazati put ?!
Pokazati put ?!
Kako li samo koraca hrabro,
s bijelim stapom pobjedjuje mrak.
Kakav li manifest snage i volje !
Iako me ne vidi, ja znam sve !
Ponekad sklopljenih ociju hodam,
ali brzo me stegne jeza i strah.
I tek tada vidim kako je lijepo
zvjezdano nebo i dugin trag...
Dugin trag...
Dugin trag...
Dugin trag...
Dugin trag...
Stojim sam, oko mene nista.
Pitam se da li sanjam.
Sto god da pomislim,
nista mi se ne svidja.
Mora da sanjam !
Da barem zivot mi je san
i da me iz ovog "outa
probudi dar da progledam
da jos ima dobrih ljudi"
---<dio koji se nalazi pod navodnicima, nazalost, nije najrazumljiviji pa stoga ovaj zavrsetak pod navodnicima nije sasvim sigurno tocan. mta_max>---
|
|
članova
Ukupno članova: 185692
Statistika
Prisutni korisnici
