U pecini na kraju moga belog sveta tople ljudske reci i svetlosti se bojim ja
K'o da ne postojim tuzne dane brojim sunca plasim se i da me samo malo dodirne
Snegom vecno skrivena kao stepa sibirska po zivot opasna i prokleta, i prokleta... Ref:(1x) Ja hiljadu godina cini mi se kao snezna kraljica okovana ledom spavam tu u carstvu ledenom da mi malo sunca svoga posaljes uvek iste snove sanjam.
Na planini bez kraja tu na vrhu sveta tudjih pogleda i dodira se bojim ja
Ko od porcelana umorna i sama i vetra plasim se i da me samo malo okrzne
Snegom vecno skrivena...
Ref:(3x)
|
|