Vidim polja što se žitom zlate,
i na brijegu vidim rodni dom.
Svakog trena mislim na te,
zemljo moja!
A u polju moja duša spava,
usred žita, kao zlatni klas.
Postelja joj meka trava.
Zemljo moja!
I dok ja nisam tu,
pokraj nje,
da skupa predamo se snu,
svaku noć čujem glas,
koji zove:
“Dođi, sreća čeka nas!
Nigdje noći nisu tako plave.
Nigdje sunce nema takav sjaj.
Nigdje nisu takve trave.
Zemljo moja!
U tom klasu, nek’ mi ljubav spava.
Nek’ me čeka, ja ću brzo doć’.
Nek’ je ljubi tvoja trava,
Zemljo moja!
I dok ja nisam tu,
pokraj nje,
da skupa predamo se snu,
svaku noć čujem glas,
koji zove:
“Dođi, sreća čeka nas!
|
|
članova
Ukupno članova: 185692
Statistika
Prisutni korisnici
