(8.Hrvatski radijski festival - 2004)
Ja noćas oblačim, onu košulju od svile,
Na njoj su nekad znam, tvoje male ruke bile.
Naš dom se grije, hladnom vatrom s kamina.
Na zidu pišem tvoje ime, ostacima karmina, tvog.
Nema čega nema, puna soba uspomena,
A ja moram osmijeh tvoj da gledam na drugoj.
Nema čega nema, u muzeju uspomena,
Al' ništa mi ne vrijedi, ti tuđa si žena.
Kroz iglu provlačim, tvoju kosu mjesto konca,
Da srce sašijem, da ne traži više krivca.
Moj san se mrvi, k'o prvi osmijeh s lica tvog,
Ja ne sumnjam, dobro znam -
Ljubav je ubica, moj.
Nema čega nema, puna soba uspomena,
A ja moram osmijeh tvoj da gledam na drugoj.
Nema čega nema, u muzeju uspomena,
Al' ništa mi ne vrijedi, ti tuđa si žena.
Nema čega nema, u muzeju uspomena,
Al' ništa mi ne vrijedi, ti tuđa si žena...
|
|
članova
Ukupno članova: 185692
Statistika
Prisutni korisnici
