Pritisla me tuga k`o teg, dal` se i to u bolest broji a napolju mirise sneg, mirise k`o poljubci tvoji, sto bi mi dali srecni bili zbog mene su tugu izmislili, ti odlazis ja ostajem kazes da nema vise strasti srce si mi odneo s njom (ne brini) ne brini novo se izrasti kazes da licimo mnogo, e bas si mi ljubavi pomog`o...
Ja sam napokon ptica slobodna, sa kavezom u dusi, kad ti zatreba ptica slobodna, samo se ovog seti "da te kao ja nijedna nece voleti"...
Treba mi let treba mi i pad, da osetim tek da sam ziva ne krivim te, ne krivim nju, tek ona nije nista kriva jer ja sam samo obaveza i bezes iz ovog kaveza..
Ja sam napokon ptica slobodna....
|
|