Naucila si zivit, tico lijepa od svakoga ne primit ruku pomirenja i pocinjes razumit' prvi puta da jedno smo vani, a drugo smo iznutra
Hodaj! Nebo strpljive voli Hodaj! Mozda se ipak sve u dobro pretvori i tko ce to izvagat svaki puta koje rici vratit', a koje ces progucat
I straj te izgovorit nakon svega da godinama zivis s nekim koga ne znas Hodaj! Nebo strpljive voli Hodaj! Mozda se ipak sve u dobro pretvori
Zasto nosis oblak iza lipog lica viruj, bit ce sve u redu, i za svako slovo ti ne trazi krivca u sebi il' u meni u svemu jer slomit' ce nas to
Hodaj! Nebo strpljive voli Hodaj! Mozda se ipak sve u dobro pretvori
|
|