Nije mi potriba sad ka šempja gubiti mir Jer ja sam proguca kost Za jubav niman lipu rič I žalim bože i trud i ludu glavu kojom ne mislin Ko me je natira da je provam, Da je vako zavolim, Da je vako zavolim
U srce me potočaj ka divji cvit Pušti dažd iz oka da okripi Tu naciklu jubav u meni
Da je čoviku bit ka rašpa I da je u duši zal i grub Ja ne bi se da do kraja I ne bi vako ginija za nju
Da je čoviku bit ka rašpa Da nista ne suti ka ini zvir I da je u duši zal i grub Ja ne bi se da do kraja I ne bi vako giniju za nju
Ko me tira da je vako zavolim, Ko me tira da je vako zavolim
U srce ...
|
|