Mi smo momci vatrogasci, koji u tri smene rade, brkovi i zlatna dugmad, zaštitni su znak brigade.
I u senu, i u slami, na tavanu i u šumi, Novom Sadu, Subotici, Bečkereku i u Rumi, velike i male vatre, sve sam redom ugasio, jedino od tebe luče, srce nisam ja spasio.
Plamen, plamen ljubavi, niko ne zaustavi, kiše puni oluci, samo tvoji poljupci.
I u podne i u ponoć, uvek spremno delujemo, tu sposobnost na terenu, godinama negujemo.
Kad zagori neko mleko, il' rerna u nekoj kujni, onda teško nekoj tetki, onda teško nekoj ujni, velike i male vatre, sve sam redom ugasio, jedino od tehe luče, srce nisam ja spasio.
Plamen, plamen ljubavi, niko ne zaustavi, kiše puni oluci, samo tvoji poljupci.
Ima nas i oženjenih, a ima tu i momaka, Rusina i Rumuna i Mađara i Slovaka. Tu su momci iz Banata, a naravno i iz Srema, svi su redom zastupijeni, U Vojvodinu zaljubijeni. Hercegovci, Crnogorci Bosanci i mi lale, kolo kolo naokolo, gase to što drugi pale.
Velike i male vatre, sve sam redom ugasio, jedino od tebe luče, srce nisam ja spasio.
Plamen, plamen ljubavi, niko ne zaustavi, kiše puni oluci, samo tvoji poljupci.
|
|