Megi je sanjala hladnu pučinu, dalekih mora severnih. Koju su joj naglo oduzeli ti hladni dani jesenji.
Sva radoznala sa sjajem u očima, ona je nevino i slepo verovala, da kratak je put, vijugav al* ljut do tih zemalja vikinških.
I da, doći će dan, kad će pokloni biti tajni ključevi. Srebrni ključevi sna, mora severnih, tako lepi i nestvarni.
Megi je živela u državi, gde se nisu znali koreni, zemlja krvava do njenih kolena, krvava od verskih ratova.
Al* nju to više ne zanima, ona sanja da će otploviti, i ona to stvarno zaslužuje, i ja se molim da će Megi uspeti.
POSVECENO: M.Cvetkovic iz Tuzle, najboljoj curi na Balkanu!
|
|